Univerzitet u Sarajevu · Fakultet političkih nauka
Demokratski legitimitet
Europskog parlamenta
Između formalne moći i stvarnog političkog utjecaja
Kretanje: → naprijed · ← natrag · O pregled svih slajdova · N bilješke · T štoperica · F cijeli zaslon
Polazište istraživanja
Jedina institucija Europske unije čije članove građani biraju izravno — i institucija koju najslabije prepoznaju.
Što se uočava
- Formalne ovlasti rastu od Jedinstvenog akta do Lisabona
- Percepcija građana ne prati taj rast
- Velike razlike u participaciji među članicama
Zašto proširenje formalnih ovlasti nije automatski dovelo do jačanja demokratskog legitimiteta Europskog parlamenta u očima građana?
Problem i predmet istraživanja
Problem istraživanja
- Raskorak između formalne moći i stvarnog političkog utjecaja Europskog parlamenta
- U kojoj mjeri institucionalne ovlasti doprinose demokratskom legitimitetu
- Koji faktori utječu na (ne)postojanje legitimiteta na nadnacionalnoj razini
Predmet istraživanja
- Način oblikovanja i stupanj ostvarivosti legitimiteta u praksi EU-a
- Položaj EP-a u odnosu na ostale institucije Unije
- Razina povjerenja građana i percepcija njegove uloge
Europski parlament, unatoč formalnim ovlastima stečenim razvojem europskih ugovora, u praksi ostaje institucionalno i politički ograničen — a između njegove formalne moći i stvarnog utjecaja postoji jaz koji zahtijeva naučnu analizu.
Ciljevi istraživanja
Cilj 1
Analizirati demokratski legitimitet EP-a primjenom input, output i deliberativnog pristupa.
Cilj 2
Utvrditi u kojoj mjeri formalne ovlasti doprinose legitimitetu u institucionalnoj i političkoj praksi.
Cilj 3
Analizirati odnos povijesnog razvoja, institucionalnih ovlasti i stvarnog političkog utjecaja.
Cilj 4
Utvrditi faktore koji utječu na legitimitet i objasniti izostanak automatizma.
Cilj 5 — temeljno pitanje
Što jednu instituciju čini demokratski legitimnom na europskoj razini?
Hipoteze istraživanja
Generalna hipoteza
Europski parlament raspolaže znatno većim formalnim ovlastima nego u ranijim fazama razvoja, ali i dalje ne ostvaruje puni demokratski legitimitet — zbog slabog input legitimiteta, nejasnog output legitimiteta i izostanka europskog demosa.
Klikni hipotezu za dokaze iz rada.
Metode istraživanja
Kvalitativni pristup utemeljen na analizi sadržaja primarnih i sekundarnih izvora.
- Analiza sadržaja — literatura, osnivački ugovori, pravni akti i izvještaji institucija EU-a
- Povijesna metoda — razvoj EP-a od 1952. do danas kroz reformske ugovore
- Komparativna metoda — usporedba teorijskih pristupa te formalnih ovlasti i stvarnog utjecaja
- Studija slučaja — izbor Ursule von der Leyen i odgovor EP-a na pandemiju COVID-19
- Deskriptivna analiza — sistematizacija i kritičko razmatranje nalaza
Teorijski okvir
- Fritz W. Scharpf — input i output legitimitet
- Jürgen Habermas — deliberativna demokracija i javna sfera
Obuhvat
- Vremenski: 1952. – 2026.
- Prostorno: EU i 27 država članica
Od Zajedničke skupštine do parlamentarne institucije
Zajednička skupština EZUČ
Zastupnike imenuju nacionalni parlamenti. Isključivo savjetodavna uloga, bez utjecaja na odluke.
Usvojen naziv „Europski parlament“
Simbolična, ali važna promjena identiteta institucije.
Prvi izravni izbori (7.–10. lipnja)
Sastav se prvi put temelji na izbornoj volji građana država članica.
Izravni izbori postali su izvor demokratskog legitimiteta — i glavni argument Parlamenta za daljnje proširenje ovlasti kroz svaku sljedeću reformu osnivačkih ugovora.
Jačanje ovlasti kroz europske ugovore
Svaka reforma širila je zakonodavne, proračunske i nadzorne ovlasti — ali nijedna nije donijela opće pravo zakonodavne inicijative.
Institucionalni trokut
Ravnopravnost postoji u usvajanju, ali ne i u pokretanju zakonodavstva — inicijativa ostaje kod Komisije.
Izborni sustav i stranačka struktura
Izborni sustav
- Proporcionalna zastupljenost u svim državama članicama
- Izborne jedinice, pragovi i način glasovanja uređuju nacionalni propisi
- Pravo biranja i kandidiranja u državi prebivališta
Političke skupine
- Najmanje 23 zastupnika iz najmanje sedam država članica
- Nadnacionalni karakter — okupljanje po programu, ne po državi
- Osam skupina i 32 nezavisna zastupnika
Skupine se formiraju po političkom programu, a ne po državi — argument protiv teze da EP samo zbraja nacionalne interese.
Što je demokratski legitimitet
Opravdanost političke vlasti i njezina prihvaćenost od strane građana.
Dva pristupa
- Normativni — kakav bi sustav trebao biti prema demokratskim načelima
- Empirijski — kako ga građani doživljavaju u praksi
Tri dimenzije
- Identitet političke zajednice
- Predstavljanje i odgovornost
- Učinkovitost institucija
Specifičnost EU-a
- Dvostruko predstavljanje: građani u EP-u, države u Vijeću
- Čl. 10. UEU — predstavnička demokracija kao načelo
Legitimnost se ne može izvesti isključivo iz zakonitosti djelovanja. Pravni postupak proizvodi legitimitet samo ako je i sam demokratski utemeljen — zakonitost je nužan, ali ne i dovoljan uvjet.
Scharpf: input, output i throughput
Zašto EU naginje outputu
- Bez razvijenog zajedničkog identiteta većinsko odlučivanje teže se prihvaća
- Legitimitet se oslanja na rezultate, a ne na participaciju
Scharpf (2009): razine se ne poklapaju
- Input se pretežno ostvaruje na nacionalnoj razini
- Output nastaje na europskoj razini
- Nijedna razina sama nema pun demokratski legitimitet
Habermas: deliberacija i javni prostor
Polazište
- Legitimnost odluke ne proizlazi iz ishoda glasovanja, nego iz postupka koji mu prethodi
- Deliberacija se smješta između liberalnog i republikanskog modela demokracije
- Epistemička dimenzija (2007): rasprava povećava kvalitetu odluka, ne samo pristanak građana
Ograničenja u praksi
- Mujagić (2013): spektakularizacija politike potiskuje sadržajnu deliberaciju
- Građanin postaje promatrač, a ne sudionik političkog procesa
- Europski javni prostor ovisi i o tome kako nacionalni mediji predstavljaju europske teme
„Komunikacijski tijek između formiranja javnoga mnijenja, institucionaliziranih izbornih odluka i legislativnih odluka treba zajamčiti da se komunikacijski stvorena moć preoblikuje u upravno uporabljivu moć."
Habermas, prema Reese-Schäfer, 2004: 13
Europski demos kao pretpostavka legitimiteta
Demos nije nacija
Politička zajednica građana utemeljena na sudjelovanju, a ne na etničkim ili jezičnim obilježjima.
Teza o nepostojanju demosa
Bez europskog političkog naroda nema pune predstavničke demokracije na razini Unije.
Difuzna potpora (Fuchs)
Pokazatelj demosa je trajno prihvaćanje poretka, a ne zadovoljstvo pojedinim sazivom.
Višegrađanstvo — Mujagić (2017.)
Pripadnost se ostvaruje na više razina istodobno. Europsko građanstvo ne mora zamijeniti nacionalno — može se s njim preklapati.
Bez zajedničkog javnog prostora nema deliberativne demokracije na razini EU-a — ali demos se može razvijati kroz javnu raspravu i političku komunikaciju.
Zakonodavne ovlasti — doseg i ograničenja
Doseg
- Ravnopravan suzakonodavac u redovnom zakonodavnom postupku
- Pune proračunske ovlasti nakon Lisabona
- Suglasnost za međunarodne ugovore i pristupanje novih članica
- Nadzor nad Komisijom: pitanja, istražna povjerenstva, nepovjerenje
Ograničenja
- Nema opće pravo zakonodavne inicijative — samo posredno (čl. 225. UFEU)
- Posebni postupci u kojima ima isključivo savjetodavnu ulogu
- Ograničen utjecaj na oblikovanje političke agende
- Institucionalna neravnoteža prema Komisiji i Vijeću
Parlament traži izmjenu ugovorâ i opće pravo zakonodavne inicijative — obrazlažući to time što je jedina institucija čije članove biraju građani.
Imenovanje izvršne vlasti kao ogledalo utjecaja
Korak 1
Europsko vijeće predlaže kandidata za predsjednika Komisije (čl. 17/7 UEU), uzimajući u obzir rezultate izbora.
Korak 2
Europski parlament bira predsjednika većinom glasova svojih članova.
Korak 3
Saslušanja povjerenika: pisani odgovori, izjava o financijskim interesima, javno saslušanje pred odborima.
Korak 4
Parlament daje suglasnost na Komisiju kao kolegijalno tijelo.
Praksa nadilazi formalne ovlasti
Kandidati su povlačeni, a portfelji preraspodjeljivani zbog ishoda saslušanja.
Granica utjecaja
Parlament odlučuje hoće li kandidat proći — ali ne određuje tko će biti predložen.
Krizno upravljanje i težina Parlamenta
Kada brzina odlučivanja postane prioritet, težište se pomiče prema izvršnim i međuvladinim akterima.
Kriza eurozone
- Paketi pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam, bankovna unija
- Odluke oblikovane pregovorima vlada država članica
- Parlament ostao izvan dijela procesa
Trajne posljedice
- Leino-Sandberg i Raunio: krizna rješenja postaju trajan dio sustava
- Nedostaju formalna pravila o pravu na informacije i sudjelovanje
Pravni okvir
- Gallinella: ugovori ne predviđaju cjelovit sustav ovlasti za izvanredne okolnosti
- Sierens i Vandenbussche: predsjedništvo Vijeća preuzima i ulogu upravljanja krizom
Odluke s dugoročnim političkim i financijskim posljedicama mogu se donijeti bez odgovarajuće razine parlamentarnog sudjelovanja i nadzora — a privremena krizna rješenja postaju trajni dio sustava upravljanja.
Granice legitimiteta: nadnacionalna i nacionalna razina
Europska razina
Output legitimitet (učinkovitost politika) i throughput legitimitet (kvaliteta procesa upravljanja).
Nacionalna razina
Input legitimitet — politička participacija, predstavljanje i odgovornost prema biračima.
Bernauer, Mohrenberg i Koubi
Učinkovitost pridonosi legitimitetu, ali ne može zamijeniti demokratske zahtjeve.
Fejzić (2016.)
Globalizacija općenito izmiče odlučivanje neposrednoj demokratskoj kontroli građana.
Moravcsik i Sangiovanni
Razlike među nacionalnim javnostima — nema jedinstvenog europskog interesa.
Uloga nacionalnih parlamenata
Posredna veza između nacionalnog demokratskog procesa i europskih odluka.
Izlaznost na izborima za Europski parlament
Što pokazuje krivulja
- Kontinuiran pad od 62,0% (1979.) do 42,6% (2014.)
- Preokret 2019. i drugi uzastopni porast 2024.
- Polovica biračkog tijela i dalje ne glasa
Schmidt (2010.)
- Europska politika slabo je povezana s tradicionalnim stranačkim natjecanjem
- Komunikacija ide preko nacionalnih političara, jezika i medija
Pravo na političko predstavljanje postoji, ali njegovo stvarno korištenje zaostaje — i to neujednačeno među državama članicama.
Povjerenje u Europski parlament
Eurobarometar Europskog parlamenta, proljeće 2026. — 26.421 ispitanik u svih 27 država članica.
Bauer i Morisi
Prosječno povjerenje u EP opada (2002.–2020.), a polarizacija među skupinama raste.
Kersting i suradnici
Euroskepticizam se smanjuje, povjerenje raste od 2018., osobito nakon 2022.
Sanchez Salgado
Qatargate: povjerenje nije jedinstvena kategorija — skandal različito pogađa različite razine.
Donat i Lenhart
Povjerenje u institucije bliže građanima ne prenosi se automatski na europsku razinu.
Dvije studije slučaja, isti kriteriji
Provjera hipoteza
Generalna hipoteza — potvrđena
Proširenje formalnih ovlasti nije rezultiralo ostvarenjem punog demokratskog legitimiteta Europskog parlamenta.
H1 — potvrđena
Ugovorne reforme nisu automatski donijele legitimitet — potvrđuju to i ograničenje inicijative i oba slučaja iz prakse.
H2 — potvrđena
Niska i neujednačena participacija manifestacija je šireg problema input legitimiteta.
H3 — potvrđena
Output legitimitet znatno je izraženiji ondje gdje input zaostaje.
H4 — potvrđena, uz nijansu
Bez javnog prostora i demosa nema pune deliberativne demokracije — ali demos se može razvijati kroz javnu raspravu.
Što jednu instituciju čini demokratski legitimnom na europskoj razini?
- Demokratski legitimitet ne proizlazi iz jednog izvora.
- Izborni mandat daje pravo odlučivanja, ali sam po sebi ne stvara povjerenje.
- Učinkovitost stvara output legitimitet — ali građani moraju prepoznati vezu institucije i rezultata.
- Potrebni su transparentnost, odgovornost, javna rasprava i prostor za oblikovanje zajedničke političke volje.
Demokratski legitimitet Europskog parlamenta nije proporcionalan opsegu njegovih formalnih ovlasti.
marina.nina.ba
Ova prezentacija online · pritisni B za dodatne podatke uz pitanja komisije
Hvala na pažnji.
Podaci za pitanja komisije
Eurobarometar, proljeće 2026.
- 26.421 ispitanik, 27 država članica
- 75% — EU kao mjesto stabilnosti (+8 pb)
- 58% pesimistično o budućnosti svijeta, 38% optimistično
- 44% navodi nesigurnost, 43% nadu kao dominantnu emociju
- 73% smatra da bi EU trebala imati veća sredstva
- 39% obrana i sigurnost, 35% energetska neovisnost
- 83% zadovoljno kvalitetom života; 40% među onima s trajnim financijskim poteškoćama
Izlaznost po ciklusima
- 1979. — 62,0% · 1984. — 59,0% · 1989. — 58,4%
- 1994. — 56,7% · 1999. — 49,5% · 2004. — 45,5%
- 2009. — 43,0% · 2014. — 42,6% (najniža)
- 2019. — 50,7% (+8,1 pb) · 2024. — 50,74%
NextGenerationEU
- 750 mlrd EUR; 37% Europski zeleni plan, 20% digitalna transformacija
- Pravna osnova: čl. 122. UFEU (uz SURE i zajedničku nabavu cjepiva)
Radovi članova komisije u radu
- Fejzić (2022.) — Paradoksi direktne demokratije: volja naroda i referendumski populizam — pogl. 2.1 i 3.5
- Fejzić (2016.) — Transformacija upravljanja državom — pogl. 3.4
- Mujagić (2017.) — Višegrađanstvo — pogl. 2.5
- Mujagić (2013.) — Politika kao spektakl — pogl. 2.4
Komisija
- prof. dr. Elvis Fejzić — predsjednik
- prof. dr. Elmir Sadiković — mentor
- prof. dr. Nermina Mujagić — član
- doc. dr. Elma Huruz Memović — zamjenik člana